Socijalizacija je navikavanje ili prilagođavanje okolini. U prirodnom okruženju biti prilagodljiv znači distancirati se od bilo čega neobičnog, a zatim se oprezno nastaviti približavati. To važi i za ljude i za životinje zbog toga što se bilo što novo ili neobično smatra potencijalno opasnim. Novo i neobično nisu nužni za preživljavanje jer ste do sad (vi ili životinja) živjeli i preživljavali i bez toga. Svi se mi čvrsto držimo pravila koja određuju društvenu distancu. Ponekad je u redu kada nam netko stoji blizu, kao na primjer dok čekamo u redu u dućanu, ali nije nam ugodno kad nam je netko suviše blizu, a nalazimo se na otvorenom prostoru. I životinje i ljudi mogu se čudno ponašati ukoliko ih se dira kada to ne očekuju ili ako ne poznaju osobu koja ih dodiruje. Životinje, a samim time i psi, funkcioniraju tako da izbjegavaju nepoznato. Kada razmislimo, to ima smisla – pretjerana znatiželja može rezultirati izlaganju opasnosti i samim time po život opasnim situacijama, a životinja u svakom slučaju takve situacije instinktivno želi izbjeći. Opstanak i produljenje vrste najbitniji su. Svaka životinjska vrsta je drukčija te ima određeni vremenski period u kojem se asimilira i prihvaća stvari unutar svoje okoline. Nakon tog perioda, životinja povećava odstojanje prema novim stvarima koristeći se borbom ili bijegom pred onim na što nije navikla. Kod pasa, kritični period socijalizacije zatvara se u razdoblju između trećeg i petog mjeseca starosti, ovisno o pasmini i osobnosti. Sve više i više ljude se potiče se da sa socijalizacijom štenadi počnu rano – što ranije to bolje – najbolje između 8. i 11. tjedna starosti. Prije 20 godina smatralo se da štenad te dobi uopće ne može učiti i raditi. Usklađivanje socijalizacije u razdoblju kada štene prima cjepiva protiv zaraznih bolesti postaje sve važniji zadatak za vlasnike i uzgajivače. Važnost socijalizacije nikada ne smijemo podcijeniti. Štene koje nikada nije vidjelo čovjeka s naočalama, moglo bi izrasti u psa koji se bolji i agresivno reagira na ljude koji nose naočale. Slično se može desiti ako pas kao štene nikada nije vidio ljude sa bradom, ljude koji hodaju uz pomoć štapa ili pomagala, ljude drukčije boje kože, djecu i slično. Iskustva koja štene proživljava u razno raznim situacijama moraju biti pozitivna, kroz igru i nagrade, a ne pod utjecajem straha ili prijetnje.Štenci koji nisu dovoljno socijalizirani ili im je uskraćeno izlaganje okolini često razviju neželjena ponašanja i mogu biti na gubitku tijekom cijelog života. Oni koji su od najranijih dana izolirani od ostale štenadi i ljudi ne neće uspostaviti zadovoljavajući društveni kontakt s ostalim pripadnicima svoje vrste ili uživati u društvu ljudi kasnije u životu (takva štenad izuzetno je plaha i asocijalna). Također mogli bi kasnije pokazivati cijeli niz raznih problematičnih ponašanja. Psi koji su kao štenad bili izolirani, slabije uče i problematični su, hiperaktivni ili pak zatvoreni, naglih reakcija, nesposobni prilagoditi se novonastalim životnim situacijama bez pokazivanja straha i izbjegavanja istih, te su često društveno i seksualno zakinuti.
Kada nabavite štene, svi, baš svi – od uzgajivača, skloništa i veterinara do prijatelja, susjeda i trenera savjetuju vam da psa morate pravilno socijalizirati. Ali malo tko vam zna objasniti što to točno znači i kako pravilno postupiti. Socijalizacija šteneta iznimno je važna za budući emocionalni i psihički razvoj vašeg psa. Kakav će vaš pas biti kada odraste, kako će se ponašati i prihvaćati svijet oko sebe uvelike ovisi o ranoj i pravilnoj socijalizaciji. Nasumično naglo izlaganje psa različitim podražajima, iskustva na različitim mjestima, guranje među hrpu ljudi i djece ne znači socijalizirati .puppy class Upravo suprotno, ovakav način najbolji je preduvjet za razvoj mnogih strahova i problematičnih ponašanja uslijed (po psa!) negativnih iskustava. Mnogi vlasnici iako imaju najbolje namjere griješe kada svoje štene odvedu u park prepun različitih pasa od kojih se mnogi ne znaju ponašati ili su pak pre zaigrani, pre uzbuđeni, oteli su se kontroli. Mlado štene ne treba biti doslovno napadnuto da bi se prestrašilo i počelo u budućnosti izbjegavati i osjećati se nelagodno u grupi pasa. Izbjegavanje vrlo lako kasnije prelazi u obrambeno agresivno ponašanje koje vlasnici okarakteriziraju kao neposluh i netrpeljivost te psa dodatno i nepotrebno kažnjavaju za potpuno normalne reakcije.
Socijalizirati znači postepeno i sustavno izlagati štene različitim ljudima, djeci, mjestima, stvarima, podlogama, zvukovima, dodirima, psima i životinjama. Socijalizirati znači pripremiti štene da se u većini situacija osjeća ugodno i ne pokazuje strah. Cilj socijalizacije je razvijanje samopouzdanja i povjerenja u pasa.
U radu sa psima, a pogotovo u procesu socijalizacije od izuzetne je važnosti znati kako prepoznati znakove stresa i straha kod šteneta. Ako ih ne znamo prepoznati ili ih pak ignoriramo, guramo štene u situaciju sa kojom se ne zna i ne može nositi i samim time možemo još više prestrašiti štene što kasnije rezultira nervozom, strahovima od pojedinih ljudi, mjesta, životinja i samim time vrlo često agresivim ponašanjem. Psi su životinje koje vizualno percipiraju okolinu, iako komuniciraju i vokalno i putem mirisa/okusa, njihovo su glavno sredstvo komunikacije tjelesni signali.> Neki od znakova stresa očiti su i lako ih je primjetiti, poput zijevanja, dahtanja, slinjenja, oblizivanja, skretanja pogleda, podizanja šape, griženja povodnika, agresivnog ponašanja, odstupanja, izbjegavanja... Ti znakovi pokazatelj su da ste vjerojatno pretjerali na satu socijalizacije – ili je proces išao prebrzo ili je predugo trajao. Nažalost, neke školice imaju zadano striktno vrijeme trajanja sata (nastave) – obično puni sat, čak i dulje, pa se samim time automatski ignoriraju potrebe i mogućnosti šteneta određene dobi ne bi li ljudi dobili ono što su platili. Da bi znali je li pas pod stresom i jesmo li pretjerali, moramo uzeti u obzir cjelokupnu situaciju i samoga psa.
Na što paziti prilikom odabira tečaja socijalizacije?
Instruktor – Potražite instruktora koji osim iskustva ima završeno školovanje ili solidno znanje na području ponašanja pasa i dobro je upoznat sa periodima razvoja šteneta. Dobar instruktor postavit će vam brojna pitanja vezana uz ponašanje vašeg šteneta ili psa, zanimati će ga detalji vezani i uz samu nabavku i porijeklo, zanimat će ga vaš način i stil života, odnos i broj članova obitelji. Dobar instruktor također će uvijek za vas naći vremena te pokušati odgovoriti što preciznije na sva vaša pitanja i pomoći vam oko manjih ili većih problema i stvari koje vas zanimaju u vezi odgoja vašeg psa te se neće libiti u program na neki način uključiti i ostale članove obitelji, uključujući i djecu. Osim navedenog, dobar instruktor je pristupačan, ljubazan i ima smisao za humor.
Lokacija – Održavaju li se satovi koje želite pohađati sa vašim štenetom ili psom u blizini mjesta gdje živite ili ne – manje je bitno. Izbjegavajte satove i instruktore koji satove održavaju u lokalnim parkovima, psećim parkovima i kvartovima. Zašto? Lokalni kvart, park ili pseći park frekventne su lokacije prepune različitih podražaja (ljudi, djece, šetača, pasa, automobila, različitih mirisa, zvukova...) koji svakako ne pomažu štenetu sa ionako slabom koncentracijom da se usredotoči na vas.
Vama, kao vodiču također će biti teško koncentrirati se na uputstva instruktora. Zamislite situaciju u kojoj vam instruktor nešto objašnjava, a sa strane vam u grupu uletavaju kojekakvi psi koji tamo šeću, u blizini vrište i trče djeca, lete lopte... Njihovo je pravo šetati u vlastitom kvartu jer to redovno čine, a vi ne možete niti ste dužni znati i utjecati na to koliko su njihovi psi odgojeni, poslušni ili pod kontrolom. Program socijalizacije svakako bi trebao uključivati rad i na takvim mjestima, no izuzetno je bitno da se satovi uglavnom održavaju na manje frekventnim lokacijama, a instruktor će znati odrediti kada i kako pristupiti određenim situacijama. Mjesto na kojem se održava tečaj treba biti dovoljno mirno, prostrano i sa što manje distrakcija, daleko od prometne ceste i ulica ili pak dobro ograđeno.
Veličina grupe – Grupe koje pohađa velik broj pasa različitih veličina mogu biti i uglavnom jesu previše stresne, pogotovo kada se radi o mlađim štencima ili pak o plahijim psima. Samim time pada koncentracija i smanjuje se sposobnost učenja. Idealna veličina grupe je do 6, maksimalno 8 pasa, a instruktor bi trebao paziti da su štenci približno iste veličine, dobi i karakternih osobina. Nije isto imati štene male i velike pasmine u istoj grupi – oboje su zaigrani, no možda je štene velike pasmine ipak pregrubo i preveliko. Neka je štenad velika i mirna, neki su pak mali ali hrabri i smioni, drugi su plahi i povučeni, neki su jako grubi, neki pak jako nježni... Zadatak instruktora je da rasporedi i posloži grupu kako bi svi barem otprilike bili kompatibilni. U malim grupama moguće je podjednako posvetiti pažnju svima, u grupama od 8 i više pasa – vrlo teško.
Metode i način rada – Odaberite satove i instruktora koji koristi humane metode i pozitivan pristup zasnovan na znanstveno dokazanim principima učenja. Izbjegavajte instruktore koji školuju pse na osnovu (netočnih!) pretpostavki o dominantnosti alfa-statusu te rabe nasilne i grube metode korekcija i kažnjavanja poput okretanja psa na leđa ili bok, hvatanje psa za šiju ili njušku, grubih korekcija povodnikom i sl. Također izbjegavajte škole i instruktore koji vam savjetuju korištenje različitih pomagala poput davilica, ogrlica sa bodljama i sl. Nemojte da vas zavaraju kojekakva postignuća na natjecanjima, titule i statusi u klubovima i kinološkim društvima. Da bi učile, životinjama nije potrebno nanositi bol i nelagodu. Na satovima socijalizacije štenad bi što više trebala biti puštena, bez previše manipulacija povodnikom. Povodnik bi trebao služiti kao produžena ruka vodiča, pomoćno sredstvo kontrole, a ne kao sredstvo kažnjavanja i korekcija! Poželjno je da vam instruktor prije upisa savjetuje da štene naviknete na ormu. Učenje i rad trebaju biti zabavni, atmosfera ugodna i opuštena kako za vas, tako i za psa sa kojim pohađate tečaj.
Pravilna socijalizacija i senzibilizacija šteneta u početku zahtjeva nešto više vremena i truda, no dugoročno se isplati jer će krajnji rezultat biti pas sa kojim se nije potrebno boriti ili ga sedirati svaki puta kada mu na primjer treba odrezati nokte ili ga voditi na šišanje i manje veterinarske zahvate. Ne žurite i ne forsirajte i vaše će se strpljenje isplatiti!
