Cijepljenje

Većina vlasnika je upoznata s činjenicom da je njihove kućne ljubimce potrebno cijepiti, no često im nije najjasnije kada to treba napraviti, koliko često docjepljivati, te protiv kojih sve bolesti. Štenad je neophodno cijepiti protiv zaraznih bolesti koje mogu 'pokupiti' ne samo u kontaktu sa zaraženim psima ili kliconošama, već i posredno, njuškajući objekte koje su psi obilježili mokraćom te preko izmeta. Riječ je o vrlo opasnim bolestima, koje mogu završiti uginućem.
Prvo cijepljenje u osmom tjednu starosti. Postoji više vrsta cjepiva, no bitno je da sadrži koktel, odnosno kombinaciju umrtvljenih i/ili inaktiviranih uzročnika ovih bolesti - parvoviroze, štenećaka, leptospiroze i zaraznog hepatitisa.

Kokteli protiv pet bolesti također djeluju i na stvaranje protutijela protiv virusa parainfluence, uzročnika respiratornih infekcija, što je svakako preporučljivo. Prvo cijepljenje trebalo bi se provesti u starosti životinje oko 8 tjedana. Ranije (od 6 tjedana) samo ukoliko je štene izravno ugroženo (ide u azil gdje ima puno pasa, odlazi u kraj u kojem je učestala pojava neke od navedenih bolesti) ili ako potječe od necijepljene majke. Naime, štenad od uredno cijepljenih majki sisanjem dobiva njena protutijela te, ukoliko se prerano cijepe, ona blokiraju imunološki odgovor na cjepivo. Cijepljenje se ponavlja za 3-4 tjedna (u starosti od 3 mjeseca), te treći put, 3-4 tjedna od drugog cjepiva. Bitno je da posljednje, treće cjepivo štene dobije s puna četiri mjeseca jer tada potpuno gubi iz organizma majčina protutijela.>Imunitet nakon cijepljenja traje godinu dana. Imunitet nakon cijepljenja traje godinu dana i preporučljivo je pse docjepljivati svake godine, budući da i odrasli mogu oboljeti od navedenih bolesti. Ukoliko to ne radite, svakako počnite ponovno cijepiti psa svake godine kada prijeđe u kategoriju seniora (od sedme godine), jer su oni, kao i štenci, osjetljiviji na bolesti. Prilikom cijepljenja, veterinar vam može ponuditi cjepivo za još jednu bolest - koronavirusni enteritis. Riječ je o virusom uzrokovanom proljevu s primjesama krvi. Iako se povremeno, naročito u urbanim sredinama s velikom koncentracijom pas zna pojaviti, načelno bolest nije učestala u Hrvatskoj, blagog je tijeka i prolazi sama od sebe, tako da cijepljenje nije neophodno. Ako je vaš pas ipak sklon crijevnim oboljenjima, cijepite ga za svaki slučaj. Uz cijepljenje je obvezno i čipiranje. Jedino cijepljenje za pse koje je u Hrvatskoj obvezno po zakonu je ono protiv bjesnoće. Cijepljeni bi trebali biti svi psi stariji od tri mjeseca ili u roku od 14 dana od kad ste ga udomili, ukoliko je riječ o starijem, udomljenom psu. Uz cijepljenje je obvezno i čipiranje. Psi se moraju nadocjepljivati protiv bjesnoće svakih godinu dana. Postoje vlasnici koji na sve moguće načine izbjegavaju cijepljenje, skrivaju pse, tvrde da su odlutali i slično. Time ne rade samo prekršaj već izlažu riziku sebe i svoju obitelj, budući da je bjesnoća jedna od najopasnijih bolesti, koja može prijeći na ljude, a kada se jednom oboli ishod je sigurna smrt