Ogroman broj različitih dnas priznatih čistokrvnih pas potomci su bića koje se prvo združilo s čovjekom još prije tisuću godina.Nakon što je čovjek otkrio vatru,predak današnje psa želio je s njim podijeliti toplini a istovremeno i ostatke hrane.Čovjek je brzo shvatio da se tu može izvući obostrana korist-čovjek dobiva „zaštitu" i pomočnika u lovu u zamjenu za nešto hrane.
Danas je krovna kinološka organizacija FCI (Fédération Cynologique Internationale). Ona uključuje 84 člana i suradnika (jedan član po državi članici) koji izdaju vlastite rodovnice i obučavaju vlastite kinološke suce priznate od strane FCI-a. FCI priznaje 339 pasmina, od kojih je svaka "vlasništvo" matične zemlje. Matična zemlja pasmine odgovorna je za standard (opis idealnog pripadnika pasmine), piše ga u suradnji sa Standardnom i znanstvenom komisijom FCI-a (Standards and Scientific Commissions of the FCI), a prijevode i korekcije/obnove provodi FCI.
Kako samo ime sugerira,to su lovački psi .Oni love različite životinje na različite načine.Takozvani goniči koji love pogledom (večinom hrtovi ) love „direktno očima" dok su ostali tragači(biglovi,krvosljednici,baseti) i svojim njuškama njuše tlo i tako slijede svoj cilj.Ono što prihvaća večina poznavalaca pasa jest da su goniči lovci i uzgojeni da rade na svim terenima,tražeći lovinu.
Pogrešno bi bilo uzeti bilo kojeg goniča kao suputnika ili obiteljsku životinju i očekivati od njega da se ne ponaša kao lovac.Neke su pasmine među goničima izuzetno popularne,primjerice bigl dok su ostale gotovo nepoznate,i nemože ih se nabaviti izvan zemlje iz koje potječu.
Svaki četvrti pas je mješanac. Postoji više od milijun pasa bez rodovnice, bez potvrde o precima. U Hrvatskoj mješanci čine većinu, iako se odnos postupno popravlja u korist čistokrvnih pasa.
U Njemačkoj je takav odnos i kod odbačenih pasa, pa je u domovima za životinje 80% pasa bez rodovnice. Iz iskustva zapadnih država poznato je, da se psi najčešće napuštaju u vrijeme dopusta. Što jeftinije netko plati psa, veća je mogućnost da će ga u određenim okolnostima i odbaciti. Stoga - nikada ne poklanjajte psa! U kinološki razvijenim državama većina odbačenih pasa, na sreću ipak završi u toplim domovima.
Biološki gledano, izraz mješanac za pse nije baš odgovarajući. Mješancima nazivamo pse koji su nastali kao rezultat parenja bez nadzora.
Ova skupina predstavlja uništavtelje glodavaca u psečem svijetu.Razliku se prema veličini od npr.erdlskog terijera kao najvišeg preko srednjih veličina kao što su foksterijeri ili jezerski terijer do zapadnoškotskog terijera(westie) kao manjih pripadnika.
Ovi psi su opčenito pametni,oštriji po karakteru a znaju biti izrazito bučni no zato mogu biti izvanredni kučni ljubimci zato što se lako i brzo prilagođavaju uvjetima gdje borave.
Skupini radnih pasa pripada najveći broj pasmina i pasa unutar samih pasmina.U nekim zemljama npr.SAD-u takvi psi se dijele u daljnje dvije skupine –radni i ovčarski psi.Razlika je opisu svake pojedine pasmine.Nepodijeljena skupina radnih pasa obuhvaća i ovčarske i radne pse,a ovi potonji čuvare,pse za vuču i spasilačke.Prema veličini postoje oni veliki kao npr.njemačka doga i mastifa,preko srednjih-njemačkog ovčara i(li) nešto manjeg šetlandskog ovčara pa sve do lenkširskog govedarskog psa.Takvi psi su uzgajani s namjerom da služe čovjeku a selektivnim uzgojem se poboljšavaju njihove prirodne sposobnosti za dresuru i pamčenje.Spomenimo još jednu ulogu ovih pasa a to je njihov rad s oosbama s posebnim potrebama ( gluhi,slijepi ) bez kojih bi njihov život bio nezamisliv –mada se takvi psi odgajaju i dresiraju specifično za vlasnika kojem dolaze i njegove potrebe.
Kako samo ime govori to je skupina malih pasa,ali ih treba smatrati damskim ljubimcima.Skupini pripadaju tipovi poput čiuauue,španijela kralja Charlsa,jorkširskog terijera i japanskog čina.Obično se drže kao kučni ljubimci,ali su pametni i mogu se dresirati za nastupe poslušnosti.Mnoga kinološka društva službenim pasminskim standardima ne propisuju koliko moraju biti visoki ,no sugeriraju njihovu idealnu težinu ili raspon iste.Obuhvačene pasmine imaju neke zajedničke osobine npr.lako ih se podiže i nosi no veoma se razlikuju po veličini,tipu ili ponašanju.Da bi se izbjegao neporazum treba imati na umu da su to sve drage „male" stvari koje se ponašaju besprijekorno i nije potreban poseban napor da se vodi briga o njima.
Ovi psi pomažu čovjeku u pronalaženju i hvatanju pernate i krznate lovine.Skupini pripadaju seteri i poenteri koji pokazuju gdje se nalazi lovina;retriveri koji donose male ptice,zečeve i kuniće;španijeli koji rade oba posla i veliki broj koje su zajednički poznate kao HPR pasmine(Hunt,Point and Retrieve odnosno ulovi,pokaži ,donesi) a večina ih potjeće s evropskog kopna.
Ptičari su obično ljubazna,nježna stvorenja,poslušni su i nisu bučni.Nisu svi prilagođeni za život u u gradu jer radije žive na selu ali se mogu lako priviknuti na obitelji gradski način života.
U ovu skupinu ubrajaju se mnogi psi gotovo sve pasmine koje se ne mogu dobro uklopiti u druge skupine-otuda i naziv korisni psi.U ovoj skupini ima stvarno svega : buldga,dalmatinskog psa,pudla,velikog japanskog špica(radni pas),gubičara,čau-čau i ši-cua(patuljasti).
Gledajuči opčenito naziv psi za društvo uistinu odgovara svima njima ali postoje različiti stupnjevi društvenosti,a te razlike oćituju se i kod pojedinih pasmina.
